|
2002. je bila 53. po redu sezona Formule 1 u istoriji autosporta. Kalendarom takmičenja predviđeno je sedamnaest trka ali zahvaljuljući Michaelu Schumacheru i Ferrariju ljubitelji najbržeg cirkusa nisu imali mnogo razloga za uzbuđenja. Branilac titule svetskog prvaka koji je hitao ka petoj kruni je svaku trku završio na pobedničkom postolju. Zlato je već u julu imao u džepu. „Crveni baron“ kako su ga zvali, uspeo je sa ovim da izjednači rekord legendarnog Juana Manuela Fangoa.
|
|
Najbolji takmičar
Iako su mu događaji u Austriji i Indianapolisu urušili ugled Michael Schumacher je 2002. postao ne samo čovek godine nego jedan od najkrupnijih ličnosti čitave istorije Formule 1. Nemac je kraj svake trke poslavio na pobedničkom postolju, jedanaest puta je pobedio i sedam puta je kretao sa pol pozicije i već u julu obezbedio titulu svetskog prvaka. Vozač Ferrarija je svojom petom titulom izjednačio rekord legendarnog Juana Manuela Fangoa, koji se decenijama činio nedostižnim.
|
|
Juan Pablo Montoya je 2002. bio velemajstor pol pozicija. Williamsov vozač je sedam puta startovao prvi od toga pet puta zaredom. Kolumbijac se najviše ponosio svojom pol pozicijom u Monzi, jer je do nje došao vozeći najbrži krug u istoriji Formule 1. Stazu dugu 5793 metra prešao je za 1:20:264 minuta što je značilo prosečnu brzinu od 259,827 km/čas. Prethodni rekord je držao Keke Rosberg koji je u brzinskoj trci u Silverstonu 1985. godine vozeći bolid Williams-Renaulta postigao prosečnu brzinu od 259,005 km na čas.
Brzinski rekord |
Mika Hakkinen je 2001. za 2002. sezonu umesto sebe za vozača McLarena predložio Kimija Raikkonena, koji je debitovao u ekipi Saubera. Britanci su prihvatili sugestiju dvostrukog svetskog prvaka i potpisali ugovor sa fincem ali su se izazvali gnev drugog Sauberovog vozača Nicka Heidfelda, koji je kao zajednički pulen McLarena i Mercedes-Benza ranije bio prvak F3000, bio je i testpilot ekipe, a 2001. postizao i bolje rezultate od svog klubskog partnera. Heidfeld se nije dvoumio već je svoje nezadovoljstvo iskazao i dan danas iskazuje i u štampi. |
Nakon što su prethodne godine bile obeležene nadmetanjem između Michaela Schumachera i Mike Hakkinena očekivalo se da će i predstojeća sezona 2001. proteći u znaku žestoke borbe dvojice asova. To se međutim nije desilo. McLaren nije bio u stanju da pruži ono što i Ferrari, a mnogo je podbacio i sagoreli Hakkinen, koji se krajem 2001 i oprostio od Formule 1. Pravo osveženje donela je međutim pojava Juana Pabla Montoye u ekipi Williamsa. Sve o svemu, Michael Schumacher je sa ogromnom prednošću sakupljao bodove za svoju četvrtu titulu svetskog prvaka tako da je na kraju imao skoro dvostruko više poena od drugoplasiranog Davida Coultharda.
|
|
Najbolji vozač
Drugom uzastopnom i ukupno četvrtom titulom svetskog prvaka u karijeri Michael Schumacher je daleko nadmašio svoje konkurente. Ulogu u tome je imala i činjenica da je njegov glavni, po mnogima i jedini konkurent Hakkinen gotovo cele sezone bio van forme. A o formi nemačkog pilota koji je glatko osvojio titulu a po njihovom broju izjednačio i sa Alainom Prostom govore činjenice da je sa osvojenih 11 pol pozicija izjednačio Hakkinenov rekord iz 1999.-e godine a sa devet pobeda izjednačio svoje rekorde iz 1995. i 2000. kao i rekord Nigela Mansella iz 1992.
|
|
|
«PočetakPrethodna12345678SledećaKraj»
|