|
Nakon pet uzastopno osvojenih titula svetskog prvaka neprikosnoveni vladar je svrgnut sa trona. Schumacher je 2005. sa ukupno sedam zlata u džepu mogao samo da statira mladim snagama. Sezona je sa 19 trka bila najduža u istoriji ovog sporta i protekla je u borbi dvojice najboljih vozača Kimija Raikkonena i Fernanda Alonsa. Pobeda je na kraju pripala Renaultovom špancu, dok se McLarenov finac dugi put u karijeri zbog velikog broja grešaka na motoru morao zadovoljiti svetskim srebrom. Velika je verovatnoća da niko nije ni pomislio da Michael Schumacher i Ferrari 2005. neće ni imati šansu za osvajanje titule. A dogodilo su upravo to, naime ekipa crvenih i njegov isporučilac guma Bridgestone se nisu u dovoljnoj meri prilagodili najkrupnijoj promeni pravila koja se upravo ticala upotrebi guma. FIA je zabranio zamenu točkova, takmičari su bili u obavezi da isti set upotrebljavalju i u kvalifikacijama i u trci.
|
|
Najbolji debitant
 Titula najboljeg debitanata u 2005. godini pripala je Tiagou Monteirou. Uzdanica portugalaca je tokom sezone očito neprestano učio i uprkos činjenici da su krajem godine Minardijeva vozila već bivala pouzdanija od Jordanovih postigao je odlične rezultate. Iako početnik završio je najveći broj trka. Samo jednom nije prošao kroz cilj. Najbolji rezultat mu je treće mesto u Indianapolisu gde je maksimalno iskoristio mogućnosti pa je pretekao i svog klubskog kolegu, i Minardijeve vozače. Pored svog talenta Monteiro je negujući dobre odnose sa ekipom i sa medijima iskazao visok nivo profesionalizma.
|
U Indianapolisu su se zabrinule ekipe da Michelinove gume ne mogu izdržati opterećenje specifične kose krivine ove staze označene sa brojom 13. Svih sedam ekipa ove francuske marke se složilo da se problem premosti ugradnjom jedne uske krivine ali su se tome Ferrari i FIA odlučno usprotivili. Ekipe Michelina nakon političkih poigravanja na kraju nisu učestvovali u trci, što je imalo brojne posledice. Jedna od tih je pogoršanje odnosa sa proizvođačem pneumatika sa FIA, a drugi dalje opadanje ionako nezavidne popularnosti Formule 1 u SAD. |
|
|
Nakon petogodišnje dominacije u nizu, Ferrarijev učinak u 2005. godini je bio katastrofalan. O razlozima ovakvog pada forme stvarane su mnoge teorije ali su se svi složili da je glavni krivac za neuspeh bio proizvođač guma Bridgestone. Japanska firma nije uspela da se poput Michelina dosta dobro prilagodi novim propisima o zabrani zamene guma tokom trka. Tokom krize Michael Schumacher je dobio veliki broj pristalica jer je sabrano prihvatao neuspeh. Tokom sezone ni u jednoj prilici nije upućivao optužbe na račun Bridgestonea. |
|
Dok je sezona odmicala u znaku Alonsove i Raikkonenove borbe za titulu svetskog prvaka, Toyota je tiho, lepo ostvarila najbolji rezultat svoje istorije i konstruktorsku trku završila na četvrtoj poziciji. Jarno Trulli i njegov novi klubski kolega Ralph Schumacher su se vozeći model sa oznakom TF 105 koji je stvoren pod vođstvom Mikea Gascoynea pet puta penjali na pobedničko postolje, dva puta su osvajali najbolju startnu poziciju i sakupili 88 poena. Glavni inžinjer je krajem 2003. doveden za veliku sumu 8 miliona dolara godišnje ali se investicija isplatila. Njegov talenat i znanje crveno-beli su međutim koristili samo do početka 2006, kada su ga zbog „osnovnih nesuglasnica“ japanci otpustili.
|
Na tehničkoj kontroli u Imoli se ispostavilo da je ekipa BAR-a manipulišući sa dimenzijama sabirnog rezervoara u prostoru za gorivo, gorivo upotrebljavala kao balast. Mada se nakon incidenata pričalo da je tim imao sakriven rezervoar, problem je u stvari nastao zato što je nakon izvlačenja goriva i iz nešto većeg sabirnog rezervoara koji je BAR upotrebljavao, na tehničkoj kontroli nakon trke vozilo bilo lakše od dozvoljenog.
Pošto ni prilikom razgovora o nalazima ekipa nije uspela da dokaže da je tokom trke konstantno sve bilo u skladu sa propisima Jenson Button i Takuma Sato su diskvalifikovani a ekipi je zabranjeno učešće u trkama u Španiji i u Monacu. |
|
|
|
|
|